Danas, gdje god kreneš nađeš se u jednom divnom suživotu ljudi i pasa. Jel je stvarno on toliko divan?
Odrastao sam u kući s dvorištem u kojoj je bilo uvijek
dva psa i pokoja mačka. Imao sam sreće da nikoga taj pas kao niti jedan drugi
iz moje obitelji nije nikada ugrizao ili nekako drugačije ozlijedio (ipak, kako
ih god socijalizirali on je životinja sa životinjskih instinktima koje nećemo mi
izbaciti iz njih, samo negdje "sakriti").
Psi kada su išli u šetnju
uvijek (tako i čitajte vlasnici pasa - UVIJEK) je bio na povodcu.
Nikada (tako i čitajte vlasnici pasa - NIKADA) nije trčao drugim
ljudima bez povodca i NIKADA nije prilazio drugoj djeci i ljudima i
"šnjofao" ih. Zašto? Nisam mu dozvolio. NIKADA za njima nije ostalo
govno u parku ili nogostupu. Zašto? Zato jer je nuždu radio u svome dvorištu, ne vašem i zajedničkom parku s djecom. Kada smo bili u šumi, nikada nije slobodno trčao, nikada bez gazde i povodca. NIKADA!
Danas puno ljudi koji imaju pse. Psi su im
važniji od svih ostalih ljudi koji žive u istoj zajednici. Redovno ih puštaju
po raznim parkovima za ljude, djecu, da se istrčavaju bez povodca, kao dobri su,
umiljati. Vjerujem da jesu, njima, ali mojoj djeci ne. Užasavam se kada vlasnik
psa dozovoli tom psu da „šnjofa“ moju djecu ili mene. Moram ih zamoliti da
maknu psa od mene. A ZAŠTO vas ja moram to moliti? Jel ljudi prilaze drugim
ljudima i „šnjofaju“ ih? A zašto to rade vaši psi? Zašto dozvoljavate da psi
prilaze drugim ljudima? ZAŠTO?
Moje jedno dijete se užasno boji svih pasa bilo malih
ili velikih, žutih ili crnih, opasnih ili malo više opasnih čak i naše teško
prihvaća, i oni njemu ne prilaze, jer im ne dozvolimo (svi su opasni: moji,
vaši, njihovi... - životinje su kao i neki njihovi vlasnici). Od straha kada mu
priđe pas počne se tresti i bježati. Što pas slijedeće učini - trči za njim sa
ciljem (većina) da se igraju. Onda nastaje još gora situacija - totalna panika
i strah od napada tog psa, vrištanje, urlanje.... I to se događa s kojima psima? S onima koji nisu na povodcu. I onda, meni kao ocu tog uplašenog djeteta, što mi je za
učiniti? Recite meni VI umišljeni vlasnici pasa koji
ih puštate da nas "šnjofa" i prilaze nam te bez bez povodca i brnjice (za pse koji je zakonodavac propisao da ih
moraju imati) da slobodno šetaju s mojom i vašom malom, srednjom i velikom
djecom po parkićima za ljude (parkovima za LJUDE, ne PSE). Znate što mi je za raditi? Tada j***m sve po spisku vlasniku psa i spuštam svoje civilizacijske standarde da zaštitim svoje dijete radi vas kre***a. Vjerujte, život bi dao za svoje dijete, dok za svog psa, koliko god ga volim i dio je naše obitelji, ne bi. Sada ćete vi, nekolicina, reći da i za psa bi život dali. Vjerute, ne bi. NE BI!
Ja svoju djecu ne vodim u park
za pse da trče po njemu, nemojte niti vi pse voditi u parkove za djecu da se
tamo "zabavljaju" i pišaju (označavaju teritorij) po drveću po kojem
mi se dijete penje i rukicama hvata, pored klupa gdje sjedimo i ljeti sladoled jedemo. Jel bi vi voljeli ljudsku mokraću po
rukama „navlačiti“ ili da ja "pišam" pored klupe na kojoj ćete sjediti ili stabla na koji ćete se vi ili vaše dijete penjati? Neka pišaju vama u stanu po nozi stolice ili stola pa
čistite za njima. Ja ne pišam i ne kenjam po parkovima jer je to nepristojno. A
vama nije nepristojno da sve vrste nuždi vaši psi obavljaju po parkovima i to uglavnom parkovima za djecu. PARKOVIMA ZA DJECU. Neka
to rade u vašem domu, pa čistite za njima ili u parkovima za pse, ne u parkovima za sve nas.
Moj pas je kod mene doma, u svom dvorištu, bez povodca, slobodno trči i
istražuje (moje dvorište u kojem nema vas ostalih, vaše djece, vaših
roditelja...), volim ga jako puno, ali se s njim i igram, šetam na javnim
površinama i ponašam tako da ne smeta nikome drugome ili radi probleme. Ne
kenja po parkovima gdje ste vi. NE KENJA TAMO. Dajte i vi tako radite sa svojim psima.
Nemojte ih zatvarati u stanove i onda među ljude da slobodno trče (odvedite ga
u park za pse – ne ljude) i obavljaju nužde.
Neka to obavlja kod vas, u vašem
stanu, domu, dvorištu... Ako je pas cijeli dan u stanu, vi NE VOLITE tog psa,
vi volite previše sebe i imate ga zbog SEBE da se pravite važni kada ga izvedete
na svježi zrak, među ljude i djecu da nas "šnjofaju", kenjaju po
parkovima (za kojima dio vas-nas vlasnika pasa nikada ne počisti, zapišavaju
klupe oko kojih se ljudi kreću i djeca igraju).
Vi NE VOLITE PSE, nego ste
sebični UMIŠLJENI NARCISI i kre**ni. Omogućite psu dostojne uvjete za pseći život, a
to četiri zida od 8:00 - 17:00, kada vas nema kod kuće, definitivno nisu. Zbog Vas takvih umišljeno vlasnika pasa, svi ostali koji držimo do njih smo na lošem glasu, zbog
VAS umišljenih kolega (ustvari, niste vi
moji kolege, za Vas imam pepper spray) vlasnika pasa. Vjerujte, vas psi ne vole, vaši psi imaju Stockholmski sindrom
Evoluirali smo do neke granice, nažalost, s ovim tekstom odnosno
s nekim rječima sam se spustio par koraka (generacija) unazad. Nažalost, tužan
sam zbog događaja koji se odvio ovih dana gdje je opasan par ugrizao djete za
glavu i nanio teške tjelesne ozlijede. Znamo da je roditeljima najteže, ali
ponekad je kasno reagirati kada se stvari već dogode, o njima treba misliti
prije. Psi su životinje sa životinjskim instinktima. Ako je zakonska obaveza da
neke vrste pasmina pasa imaju brnjicu kada su u šetnji, onda imaju brnjicu. Nema
druge rasprave – PAS IMA BRNJICU.
Ako Vam se to
ne sviđa, protestujte, mjenjajte zakone, pravilnike... ali dok se ne promjene
neka vaši ljubimci NOSE BRNJICU. Skinite je kada ste doma s takvim psom, ali
zaključajte vrata gdje su djeca, maknite ih od opasnih pasa. Sve drugo je
neodgovorno od samih vlasnika, a neodgovorno i od onih koji trebaju provoditi
zakone koje donesu. I njihova je odgovornost VELIKA. Da se zakon provodi, da
ljudi na ulici sreću opasne pasmine pasa s brnjicama ne bi im padalo na pamet
da si baš takvog „peseka“ kupe za „po doma“ jer im je sladak, U podsvjesti bi
im stalno bilo da je OPASAN, zato i nosi brnjicu. Znači, OPASAN JE i mora imati u šetnji BRNJICU i biti na POVODCU, kao i ostali psi koje ne nosimo i ne ispuštamo iz ruku.
Želim puno sreće nastradalom djetetu da se oporavi bez
kasnijih posljedica. Nije dijete krivo što roditelji nisu evoluirali dalje od
„amebe“ i da u „selu“ pokažu da imaju najvećeg i najopasnijeg psa kojeg je
njihov bolestan um mogao zamisliti.
Photo: Internet
Nema komentara:
Objavi komentar